Machame gate - Kilimandžaro (Machame route)

Dostop do izhodišča:
Opis v hrvaškem jeziku.
Iz zračne luke JRO Kilimanjaro treba oko 1 sat vožnje do Machame gate-a.
Mi smo bili smješteni u hotelu u gradu Moshi, od tamo je oko 45 min vožnje.

Opis poti:
Opis v hrvaškem jeziku.
Na planinu vodi više nemarkiranih ali dobro uređenih puteva, a penjemo se uvijek uz pratnju vodiča i nosača, prema pravilima nacionalnog parka.
Ovo je opis Machame rute koja počinje kod Machame gate-a, a to je ruta gdje se spava u šatorima. Ruta se može proći u 6 ili u 7 dana. Jedan dan više pomaže u aklimatizaciji.

1.Dan: Machame gate (1800m) – Machame camp (2835m), 13km; cca 4:30h
Put počnemo nakon što smo odradili registraciju i nakon što pojedemo ručak.
Isprva se uspinjemo razmjerno strmom cestom koja postane manje strma te nakon oko 3km cesta postane lijepo uređeni put. Put vodi kroz kišnu šumu i lagano ali konstantno se uspinje. Nakon oko 2 sata hoda kroz krošnje kišne šume ugledamo naš cilj koji odvadje izgleda jako visok i nedostižan. Laganim hodom uzbrdo vidimo kako se šuma mijenja iz kišne u manje gustu te u više grmovito područje. Cijelim putem staza je prilično položita, na par mjesta je nešto strmija.
Malo pred kampom otvori nam se pogled na močni Kilimanjaro koji nam oduzima dah.
Još koja minuta hoda i dolazimo do totema koji pokazuje visinu. S obzirom da smo kasno krenuli, a mrak brzo pada, pripremamo se za spavanje. Temperatura brzo pada nakon što Sunce zađe.

2.Dan: Machame camp (2835m) – Shira cave camp (3750m), 4,2km; cca 4:30h
Današnji uspon kreće laganim spustom do malog mostića, pa isprva lijepim položenim putem koji uskoro postane strm put preko stvrdnute lave. Tempo je malo sporiji nego dan prije, pa se ne umaramo, a brzo dobivamo na visini. Nakon oko sat vremena dolazimo do lijepe razgledne točke (treba se popeti uz stijenu s desne strane staze). Put se uspinje više ili manje strmo dok ne dođemo na prijevoj i spustimo se do uređenog odmorišta (WC). Nakon toga put se manje strmo penje prema drugom kampu. Tu ima još nešto niskog grmlja, inače je oko nas pustopoljina.
U kampu ručamo i odmaramo, a poslijepodne idemo na aklimatizacijski uspon prema Shira II kampu, nekih pola sata u jednom smjeru, tamo provodimo neko vrijeme te se vraćamo na odmor. Kamp je na jako lijepo mjestu s dobrim pogledom na Mt. Meru.
Prije kampa na tlu nailazimo na puno većih I manjih kamenčića opsidijana (vulkanskog stakla).

3.Dan: Shira cave camp (3750m) – Lava tower (4600m) – Barranco camp (3900m), ukupno 10km; 6h
Današnji dan iskorištavamo za približavanje vrhu, ali i za dobru aklimatizaciju. Put se postojano uspinje, ne prestrmo a povremeno se izravna. Iza nas se pogled otvara na Shira plato i na Mt. Meru. Laganim tempom dolazimo do spoja sa Lemosho rutom a brzo potom dolazimo do raskršća gdje desno idu nosači do Barranco campa, ali i penjači koji loše podnose visinu (slabo se aklimatiziraju). Mi napredujemo lijevo laganim usponom na Lava tower, najvišu točku današnjeg uspona. Tu odmaramo i ručamo, provodimo oko jedan sat te se spuštamo prema Barranco campu.
Spust je isprva strm do dna manje doline pa se uspnemo na drugu a zatim se konstantno spuštamo u kamp. Ovdje zaobilazimo južne padine Kilimanjara. S puta nam se otvara pogled na Barranco zid kojeg ćemo penjati sutra. Kako se spuštamo, pojavljuje se čudno raslinje koje nas oduševljava izgledom.

4.Dan: Barranco camp (3900m) – Karanga camp (3995m) - Barafu camp (4673m), 7,4km; 6:00h
Naša ruta je bila od 6 dana, što znači da preskačemo spavanje u Karanga kampu. Ruta koja traje 7 dana uključuje spavanje u Karanga kampu kako bi se prije završnog uspona čim bolje odmorili.
Prvi dio rute je planinarska poslastica, penjemo se uz Barranco wall (poznat i kao Breakfast wall). Uspon je strm, ali ne previse tehnički zahtjevan. Ovdje nam ne trebaju štapovi jer se je povremeno potrebno pomoći s rukama. Nakon oko sat vremena popnemo se na vrh Barranco zida te se u nizu silazaka i uspona spustimo u dolinu prije Karanga kampa nakon čega slijedi strm uspon do kampa. Tu prvi puta vidimo ploču sa napomenama o visinskoj bolesti i kako reagirati u slučaju bilo kakvih simptoma.
Nakon ručka i odmora nastavljamo do ‘baznog kampa’ kako ga zovu. Ispočetka se put strmo diže i dobro je ugažen i označen čuljcima (možincima). Put se postupno penje te se otvara pogled prema Stella pointu s lijeve strane. Ispred nas je greben na koji se uspnemo i prvi put vidimo Mawenzi, jedan od tri Kilimanjarova vulkanska kratera. Uspon na greben je nešto strmiji pred kraj, pređemo ga i dolazimo na strmiju uzbrdicu nešto prije kampa.
Ovdje odmaramo koliko god možemo jer nas u ponoć čeka ono po što smo ovdje došli.

5.Dan: Barafu camp (4673m) – Stella point (5756m) – Uhuru peak (5895m) – Stella point (5756m) - Barafu camp (4673m) – Millenium camp (3950m); ukupno 17km (6,8km uspona),
Današnji dan počne jako rano, ustajemo oko 23:30, pripremamo se i probamo nešto pojesti, pijemo kavu i čaj te se oko 0:30 zaputimo prema vrhu. Put je manje više konstantne strmine, u serpentinama. Isprva nešto strmiji do Kosovo kampa, tu se malo položi a zatim istim nagibom prema Stella pointu. Noćni uspon ne pruža pogled, pa hodamo iza vodiča korak po korak, usklađujemo disanje s hodanjem. Ovisno o tempu, izlazak sunca dočeka oko Stella pointa.
Nakon oko 6,5 sati hoda smo na Stella pointu gdje se put položi u lagani uspon. Odavdje nam treba još oko 1,5 sat do vrha laganog hoda.
Na vrhu se zadržavamo 15ak minuta zbog velike visine. Kratko uživamo u pogledu na unutarnji krater i na Tanzaniju, obavimo slikanje te se vraćamo istim putem do Stella pointa. Tu se krenemo spuštati po siparu, direktnijim putem prema kampu (lijevo od puta po kojem smo se uspinjali) do kog stižemo za oko 2:30 od vrha. Ovdje odmaramo, po mogućnosti odspavamo neko vrijeme te se nakon ručka spuštamo u niži kamp. Inače je to Mweka kamp, ali mi smo odlučili prespavati u Millenium kampu. Do tog kampa nam je trebalo oko 1:30.

6. Dan: Millenium camp (3950m) – Mweka gate (1640m), 12km; cca 4h

Nakon doručka krećemo razmjerno strmim putem do izlaza. Ispočetka strm put se kasnije nešto položi iako i dalje jako brzo gubimo visinu. Izmjenjuju se položitiji i strmiji dijelovi puta koji mogu biti naporni ako imamo upalu mišića. Okolina se brzo mijenja iz grmlja u veća stabla i na kraju u kišnu šumu. Nakon 3,5 sata stižemo do ceste za terenska vozila a poslije toga nas čeka još pola sata hoda do izlaza.
Tu glavni vodič sa jednim od nas pripremi certifikate koji su nam potvrda o usponu.

Na planini nije dozvoljeno pušenje i alkohol a strogo je zabranjeno imati dronove.

S obzirom na veliku visinu važno je kretati se sporo prema onome što nam vodiči sugeriraju jer spor i odmjeren uspon je ključ uspjeha. Planina je relativno jednostavna za uspon, ali ju se ne smije podcjeniti zbog velike visine.
Na planini agencija obezbjedi doručak, ručak i večeru te vodu za piće i osnovno pranje.
Za uspon je potrebna kvalitetna vreća za spavanje zbog niskih noćnih temperatura (koristili smo vreće sa -14°C ugodne/comfort temperature). Mi smo koristili i bivak vreće koje spriječavaju da nam vreća za spavanje nakuplja vlagu, a s njom dobivamo nešto dodatne topline. Podloge za spavanje je obezbjedila agencija.

Povratak do hotela traje oko pola sata gdje odlazimo za dobro zaslužen tuš.

Priporočamo: izleti z istega izhodišča, podobni izleti